Željeznički promet na Filipinima: povijesni i moderni pregled
Željeznički prijevoz na Filipinima ima bogatu povijest koja se proteže preko 120 godina. Razvoj željezničke infrastrukture službeno je započeo kraljevskim dekretom koji je 25. lipnja 1875. izdao španjolski kralj Alfonso XII. Ovaj dekret naložio je Uredu inspektora javnih radova Filipina da izradi opći plan za željezničke pruge na Luzonu, koji je naknadno odobren.
Prva komercijalna željeznička pruga dogodila se 1892. godine nakon polaganja prvih željezničkih pruga 1891. godine. Ova početna linija povezala je Manilu s Dagupanom. Nakon američkog preuzimanja, tvrtka Manila Electric Railroad and Light Company (Meralco) preuzela je imovinu od tvrtke Compañia de los Tranvias de Filipinas, što je dovelo do otvaranja prve ovlaštene električne tramvajske linije u Manili 1905. godine.
Trenutačno operativno stanje i mrežni otisak
Danas se filipinska željeznička mreža sastoji od dvije prigradske linije kojima upravljaju filipinske nacionalne željeznice (PNR) i tri urbane linije javnog prijevoza kojima upravljaju laka željeznica i Metro Rail Transit Corporation. Ove linije nalaze se isključivo unutar Luzona. Zemlja trenutno posjeduje željeznički otisak od 533,14 kilometara, sa 129,85 kilometara operativnog do 2026. godine. Usluge teretnog prijevoza koje su nekad prometovale u zemlji zaustavljene su, iako postoje planovi za obnovu starih teretnih usluga i izgradnju novih linija.
Operativni opseg mreže koncentriran je u Metro Manila-u i pokrajinama kao što su Laguna i Quezon, zajedno s uslugama prijevoza na posao u regiji Bicol. Povijesno gledano, PNR je prometovao međugradskim željezničkim linijama koje se protežu sjeverno do San Fernanda, La Uniona i južno do Legazpija u regiji Bicol, služeći kao vitalna arterija za ljude i robu.
Izazovi i budući razvoj
Pad filipinske željezničke mreže pripisan je nekoliko čimbenika, uključujući Drugi svjetski rat, prirodne katastrofe, nedovoljnu potrošnju i zanemarivanje. Taj pad odražava se u Izvješću o globalnoj konkurentnosti za 2019., u kojem su Filipini dobili nisku ocjenu učinkovitosti za željezničke usluge. Unatoč tim izazovima, vlada aktivno radi na proširenju mreže, a planira dostići 1.900 kilometara do 2022. godine kroz brojne projekte koji su u tijeku.
Iako je mreža PNR-a prvenstveno namijenjena za putnički i regionalni prijevoz putnika, povijesni promet uključivao je i linije na otocima Panay i Cebu. Nadalje, kratke industrijske željeznice kojima upravljaju tvornice šećera, kao što su one kojima upravlja havajsko-filpinska tvrtka na otoku Negros, predstavljaju ranije industrijske primjene željezničke tehnologije.
Za putnike i planere infrastrukture ključno je razumijevanje trenutnog stanja mreže. Ključne operativne činjenice uključuju:
- Mreža trenutačno ima 129,85 kilometara operativne pruge do 2026. godine.
- Mreža uključuje dvije prigradske linije iz PNR-a i tri linije javnog gradskog prijevoza u Luzonu.
- Vladini projekti proširenja imaju za cilj ukupnu duljinu mreže od 1.900 kilometara do 2022. godine.
Tekućom revitalizacijom nastoji se modernizirati sustav i obnoviti sveobuhvatna željeznička povezanost koja je karakterizirala njegova ranija desetljeća.
Ovaj je članak napisan uz pomoć umjetne inteligencije na temelju više medijskih izvješća, a naše ga uredništvo pregledava prema uredničkim načelima. Urednička načela · Dojave i kontakt
Komentari 0